Karl Marks
Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine
[1]
stručno, specijalno
[2]
Odlomke koji su u ovom spisu stavljeni u šiljaste zagrade, Marks je u rukopisu
precrtao.
[3]
osvetu.
[4] prostu
ljudskost
[5] U
rukopisu mrlja od crnila. Dopunio prema smislu redaktora MEGA, Erste Abteilung,
Band 3. To važi i za ostale riječi ili djelove riječi u ovom pasusu koji su
stavljeni u zagrade.
[6] ...nijedna
klasa ne trpi tako surovo od njegova opadanja kao radnička klasa.
[7] "Dakle,
da bi mogli živjeti, nevlasnici su primorani da direktno ili indirektno stupe
u službu vlasnika, tj. da postanu od njih zavisni."
[8] Služinčad
- plaće; radnici - najam; službenici - plaća ili nagrada.
[9] "Dati
svoj rad u najam", "uložiti svoj rad na kamatu", "raditi umjesto drugoga".
[10]
"Iznajmiti materijal za rad", "uložiti materijal za rad na kamate", "učiniti
da drugi radi umjesto tebe".
[11]
"Ovakav ekonomski sistem osudjuje ljude na tako niske poslove, na tako žalosnu
i gorku degradaciju, da divljaštvo, uporedjeno sa njom, izgleda kao kraljevsko
stanje".
[12]
"Prodavanje sopstvenog tela nevlasnika u svim oblicima".
[13]
Broj žena sumnjiva morala.
[14]
"Prosječno trajanje života ovih nesretnih stvorenja s ulice, pošto su stupila
na put bludničenja, iznosi oko šest ili sedam godina. Prema tome, da bi se održao
broj od 60-70 hiljada prostitutki, mora postojati, u tri kraljevstva, najmanje
8 do 9 hiljada žena koje će se svake godine odati ovom nedostojnom poslu, ili
približno dvadeset četiri nove žrtve na dan, što čini prosjek od jedne na sat.
I dalje, prema tome, ako jednak omjer postoji na cijeloj zemaljskoj kugli, mora
na njoj biti neprestano oko milijun i po ovih nesrećnica."
[15]
"Broj bijednika raste s njihovom bijedom i baš u krajnjim granicama oskudice
ljudi se u najvećem broju otimaju za pravo na patnje... 1821. g. stanovništvo
Irske iznosilo je 6.801.827. Godine 1831. taj broj se popeo na 7.764.010; to
znači 14% porasta za deset godina. U Lensteru, u pokrajini u kojoj je život
nešto lakši, broj stanovništva je porastao samo za 8%, dok je u Konotu najbjednijoj
pokrajini, porast dostigao 21%. (Izvadak iz Anketa o Irskoj, objavljenih u Engleskoj),
Beč 1840.
[16]
Rad je tvornička roba.
[17]
Kao trgovačkoj robi, radu mora sve više i više padati cijena.
[18]
"... radničko stanovništvo koje trguje radom prisiljeno je da se zadovolji najslabijim
dijelom proizvoda... Nije li teorija o radu-trgovačkoj robi, samo prerušena
teorija ropstva? Zašto se onda u radu vidjela samo razmjenska vrijednost?"
[19]
Radnik nikako nije u položaju slobodnog prodavaca nasuprot onome koji ga upotrebljava...
Kapitalistu je uvijek slobodno da upotrebi rad, a radnik je uvijek primoran
da ga proda. Vrijednost rada potpuno je uništena ako se on svakog časa ne prodaje.
Za razliku od prave robe, rad ne podliježe ni akumulaciji, pa čak ni štednji.
Rad je život, a ako se život svaki dan ne razmjenjuje sa hranom, on trpi i ubrzo
gine. Da bi ljudski život bio roba, mora se dakle, dopustiti ropstvo".
[20]
... slobodan rezultat trgovine... snižava odjednom i cijenu i naknadu za rad;
on usavršava radnika, a ponižava čovjeka.
[21]
Industrija je postala rat, a trgovina kocka.
[22]
strojevi za preradu pamuka
[23]
"... ona je rasipala živote ljudi koji sačinjavaju njenu vojsku s isto toliko
ravnodušnosti kao i veliki osvajači. Njen cilj je bio da poseduje bogatstva,
a ne da usreći ljude. Ovi interesi (tj. ekonomski) slobodno prepušteni sebi
samima... moraju nužno doći u sukob; oni nemaju drugog gospodara osim rata,
a ratne odluke daju jednima poraz i smrt, da bi drugima dale pobjedu... i baš
u sukobu suprotnih snaga nauka traži red i uravnoteženost: neprestani rat je
prema nauci jedino sredstvo kojim se može postici mir; ovaj rat naziva se konkurencijom".
[24]
privrženost
[25]
"Uvjereni smo, a to naše uvjerenje dijele i komesari zaduženi anketom o životnim
uvjetima ručnih tkalaca, da bi veliki industrijski gradovi ubrzo izgubili svoje
radničko stanovništvo kad ne bi iz okolnih seoskih područja neprestano dobijali
priliv zdravih ljudi, nove krvi."
[26]
"Stanovita količina nagomilanog rada stavljenog u rezervu."
[27]
pošten, umjeren, razuman profit
[28]
višak
[29]
čista dobit
[30]
fondova za posudjivanje kamate
[31]
stalnog kapitala i opticajnog kapitala
[32]
Zna se da radovi visoke kulture obično angažiraju samo maleni broj ruku.
[33]
"Iznajmiti svoj rad znači započeti svoje robovanje. Iznajmiti materijal za rad
znači stvoriti svoju slobodu... Rad - to je čovjek, materijal naprotiv nema
ništa čovječnoga."
[34]
"Element materija, koji ne može ništa učiniti za stvaranje bogatstva bez drugog
elementa rada, prima magično svojstvo da se za one koji njim vladaju oplodjuje
kao da su oni sami uložili ovaj drugi neophodni element". ... "Pod pretpostavkom
da svakodnevni rad donosi radniku prosječno 400 franaka godišnje i da ta svota
dostaje svakom odraslom čovjeku da živi kakvim takvim životom, svaki onaj tko
posjeduje 2000 franaka od rente, od zakupa, od najamnine i sl. primorava, dakle,
indirektno pet ljudi da za njega rade; 100 000 franaka rente predstavlja rad
250 ljudi, a 1 milijun franaka rad 2500 pojedinaca..."
[35]
"Ljudski zakoni dali su vlasnicima pravo da upravljaju svojim vlasništvom i
da ga zloupotrebljavaju, tj. da rade što hoće sa materijalom za rad... zakon
ih nikako ne prisiljava da dadu rada nevlasnicima kad je potrebno i uvijek,
niti im dadu najamninu koja bi uvijek bila dovoljna itd."... "Potpuna sloboda
što se tiče prirode, količine, kakvoće, pogodnosti proizvodnje, što se tiče
upotrebe i trošenja bogatstva, raspolaganja materijalom za svaki rad. Svatko
je slobodan da razmjenjuje svoju stvar kako on to hoće, ne obazirući se ni na
šta, osim na svoj vlastiti pojedinačni interes."
[36]
Konkurencija ne znači drugo već neobaveznu razmjenu, koja sama predstavlja neposrednu
i logičnu posljedicu prava svakog pojedinca da se služi kako hoće sredstvima
svake proizvodnje. Ova tri ekonomska momenta koja sačinjavaju jedan momenat:
pravo upotrebe i zloupotrebe, sloboda razmjene i neograničena konkurencija povlače
za sobom slijedeće konzekvencije: svako proizvodi ono što hoće, kako hoće, kada
hoće i gdje hoće; svatko proizvodi dobro ili loše, dovoljno ili nedovoljno,
rano ili kasno, suviše skupo ili suviše jeftino; nitko ne zna hoće li prodati,
kako će prodati, kada će prodati, gdje će prodati, kome će prodati, a isto je
tako i sa kupnjom. Proizvodjač ne zna za potrebe i izvore, za ponudu i potažnju.
On prodaje kad hoće, kad može, gdje hoće i uz cijenu koju hoće. A isto tako
kupuje. U svemu tome on je uvijek igračka slučaja, rob zakona jačega, onoga
kome se manje žuri, onoga koji je bogatiji. Dok na jednoj tački vlada oskudica
izvjesnog bogatstva, na drugoj vlada izobilje i rasipništvo. Dok jedan proizvodjač
prodaje mnogo i skupo, uz veliki profit, drugi ne prodaje ništa ili prodaje
uz gubitak... Ponuda ne poznaje potražnju, a potražnja ne poznaje ponudu. Vi
proizvodite kad ste u mogućnosti da isporučite robu, hir je vec prošao i zaustavio
se na nekoj drugoj vrsti proizvoda... neibježne poljedice: stalnost i uneverzialnost
bankrota; slaba predvidjanja, nagli slomovi, neočekivana bogatstva, komercijalne
krize, nezaposlenost, periodična zasićenost ili oskudica, nestalnost i sniženje
nadnice i profita; gubitak ili ogromna rasipanja bogatstva, vremena i truda
na polju ogorcene konkurencije."
[37]
Zemljišna renta
[38]
"...čovjeku, koji bi iz kapitala od 20 000 fr. izvukao 2000 fr. godišnjeg profita,
posve je svejedno da li je njegov kapital zaposlio 100 ili 1000 ljudi... Zar
nije takav i stvarni interes jedne nacije? Ako njen čisti i stvarni prihod,
zakupi i profiti budu jednaki, što se nje tiče da li je sačinjava 10 ili 12
milijuna individua? (Sv. II, str. 194, 195.) "Zaista, kaže gospodin Sismondi
(sv. II, str. 331), jedino se još može željeti da kralj, ostavši sam na otoku,
okrečući ručicu, naredi da automati izvrše čitav posao u Engleskoj."
[39]
"Vlasnik koji kupuje radnikov rad uz tako nisku cijenu da je ovome jedva dovoljna
za najnužnije potrebe, nije odgovoran ni za oskudnu nadnicu ni za predugo trajanje
rada: on sam se pokorava zakonu koji sam nameće... Bijeda ne dolazi toliko od
ljudi koliko od moći koju imaju stvari."
[40]
"... Da bi se povećala vrijednost godišnjeg prihoda zemlje i rada, nema drugog
sredstva sem povećanja broja produktivnih radnika, ili s obzirom na snagu -
povećanja proizvodne sposobnosti već ranije zaposlenih radnika... U jednom i
u drugom slučaju potrebno je gotovo uvijek povećanje kapitala."
[41]
stanarina
[42]
zajmodavac na zalog
[43]
Neto-prihod i bruto-prihod
[44]
nema zemlje bez vlasnika
[45]
nema zemlje bez gospodara
[46]
novac nema vlasnika
[47]
riječ "ukinuti" napisana je u rukopisu iznad riječi "negirati"
[48]
riječ "tek" (njemački "erst") u rukopisu nečitka; možda je i neka druga riječ.
[49]
Ovim recima počinje str. XL drugog rukopisa; prethodnih 39 stranica nije sačuvano.
[50]
oštećeno mjesto u rukopisu
[51]
Vidi naduvenog starohegelovskog teologa Funkea, koji je, pozivajući se na gospodina
Leoa, sa suzama u očima pričao kako se kod ukidanja kmetstva jedan rob ustezao
da prestane biti plemićko vlasništvo. Vidi i patriotske fantazije Justusa Mezera,
koje se ističu time što nijednog trenutka ne napuštaju čestiti, malogradjanski,
"domaći", obični, ograničeni horizont filistra i što su čiste fantazije. Ta
protivrječnost ih je načinila tako dopadljivima njemačkoj ćudi.
[52]
uz stranicu
[53]
Prostitucija je samo poseban izraz opće prostitucije radnika, a kako je prostitucija
odnos u koji ulazi ne samo onaj koji se prostituira nego i onaj koji dovodi
do prostitucije - čija je podlost još veća - onda u tu kategoriju ulazi i kapitalist
itd.
[54]
U rukopisu Marks je neke delove teksta precrtao; ta mjesta su ovdje stavljena
u šiljate zagrade.
[55]
Ona je zato isto tako mnogostrana kao što su mnogostrana odredjenja čovjekova
bića i čovjekove djelatnosti.
[56]
Ja se praktički prema stvari mogu odnositi ljudski samo kad se stvar prema čovjeku
odnosi ljudski.
[57]
samostvaranje
[58]
U rukopisu nečitljiva riječ.
[59]
Veći deo ove stranice rukopisa je otrgnut pa se integralni tekst nije mogao
rekonstruisati.
[60]
U rukopisu nedostaju otprilike tri reda.
[61]
nečitljivo napisana riječ
[62]
list oštećen, riječ nečitljiva
[63]
potražnja
[64]
potvrdu o siromaštvu
[65]
Fojerbah još svhaća negaciju negacije, konkretan pojam, kao mišljenje koje se
prevazilazi u mišljenju, i kao mišljenje koje želi biti neposredno opažanje,
priroda, zbiljnost.
[66]
(tj. Hegel stavlja na mjesto onih nepokretnih apstrakcija akt apstrahiranja
koji kruži u sebi; time je on zaslužan što je dokazao porijeklo svih tih neprikladnih
pojmova koji prema svom porijeklu pripadaju pojedinim filozofijama, što ih je
sažeo i umjesto jedne odredjene apstrakcije stvorio kao predmet kritike apstrakciju
koja je iscrpljena u cjelokupnom svom opsegu) (zašto Hegel odvaja mišljenje
od subjekta, vidjet cemo kasnije; no sada je već jasno da ako nema čovjeka,
ni njegovo ispoljavanje bića ne može biti čovječno, dakle, ni mišljenje se nije
moglo shvatiti kao ispoljavanje čovjekova bića kao čovječnog i prirodnog subjekta,
s očima, ušima itd., koji živi u društvu i svijetu i prirodi.)